Kako za člana SANU može da se bira lice koje nema ni jednu knjigu, otkad je karijera izgrađena na sorošovskim dotacijama naučno neproblematična, ili kako je, kao filozof, jednoglasno mogao da prođe pravnik koji se dirljivo trudi pisanjem pseudofilozofskih nerazumljivih štiva, pita profesor Milan Brdar predsednika Akademije
PIŠE: Milan BRDAR, redovni profesor/naučni savetnik Instituta društvenih nauka, Beograd
U SANU se – po treći put poslednjih godina – zakuvalo prilikom izbora akademika iz oblasti društvenih nauka. Bilo je oko 20 kandidata koje su predložile naučne institucije, instituti i fakulteti. Iza predloženih je stajalo najmanje 200 kolega. Zbog prethodnih loših iskustava, vrh SANU je Odeljenju društvenih nauka priključio pet istoričara da pomognu prilikom izbora. Efekat je bio umnogome suprotan. Zato se profesor Milan Brdar otvorenim pismom obratio predsedniku SANU Vladimiru Кostiću.
“SVAKI SVOJEG LJUBITE SUBAŠU”
Razloga za reagovanje povodom rečenog izbora ima mnogo, a povod je ovaj sukob oko lobiranja i naročito izjava Predsednika Кostića:
„Odgovorni smo da SANU potvrdimo kao instituciju velikih pojedinačnih znanja i kompetentnosti, kreativnosti, prvenstveno u nauci i umetnosti, te građanske pristojnosti, odgovornosti i poštenja – instituciju kojoj se može verovati.“
Ove reči svako može samo da pozdravi, pod uslovom da ne zna ništa o zbivanjima u cenjenoj instituciji, a naročito ako ne zna ništa o načinu sprovođenja konkursnih procedura. A ako nešto zna, mora da ostane zatečen i da zatraži pomoć od cenjenog Predsednika u razjašnjavanju određenih stvari. Zato je ovaj napis otvoreno pismo Predsedniku Vladimiru Кostiću:
Poštovani gospodine Predsedniče,
ceneći svaku reč iz navedenog pasusa, pitamo se da li ste svesni na kakvom rubu se SANU nalazi s obzirom na zbivanja na Odeljenju društvenih nauka (u daljem samo Odeljenje)? Pošto se čini da niste dovoljno obavešteni, nameće se zaključak da je potrebno pomoći vam, kako biste uvideli u koliko ste teškom iskušenju, da održite rečene atribute: kompetentnosti, odgovornosti, poštenja i pristojnosti.
Elem, reč je o konkursnoj proceduri sprovedenoj nad nama, oko 20 kandidata koje su predložile naučne institucije, instituti i fakulteti. Prema priloženoj dokumentaciji iza nas kao predlagači stoji najmanje 200 kolega, što se može proveriti u priloženim zapisnicima.
Poznato je da je Predsedništvo Odeljenju priključilo pet istoričara da pomognu prilikom izbora, ne bi li konačno neko bio primljen posle tri neuspela izbora. Razlozi za to su svakako na samom Odeljenju, s obzirom na kvalitet kandidata koje su predlagali 2009, 2012. i 2015. Od ukupno njih 15-18 samo dva ili tri, u slučaju da su prošla na Skupštini, ne bi u naučnim krugovima izazivali iznenađenje!
Javna je tajna da članovi Odeljenja predlažu po principu „svaki svojeg ljubite subašu“, gde glasa svak za svakog ne bi li progurao svoga. Pritom, strogo vode računa da predložen kandidat nikome od njih ne bi zasenio ime. O tome se u naučnim krugovima ćuti, jer svako zna da bi govorom o tome sebi pokvario šanse da se sutra kandiduje. Jednostavno rečeno, Odeljenje je u tri pomenuta navrata osvedočilo svoju nesposobnost da predloži dva ili tri kandidata koji bi zaista bili dostojni tako visokog zvanja. Među predloženim prevladavaju junaci jedne knjige, a sada smo, evo, dospeli do toga da se biraju kandidati koji ni knjige nemaju.
Imajući u vidu opisano stanje na Odeljenju koje se karakteriše elementarnim naučnim nepoštenjem, neodgovornošću i nepristojnošću, jer su sa tri četvrtine svojih predloga uvek vređali ozbiljne i radne pripadnike društvenih nauka, kao i drastično odsustvo svesti i samokritičnosti kod članova Odeljenja, koji se ponašaju po onoj „našli pa zašli“, sasvim je logično da je Predsedništvo uz Vaše zalaganje preduzelo mere, zarad spasa Odeljenja, koje je spalo na šest članova.
Međutim, razvoj događaja navodi na pomisao: da li ste dovoljno vodili računa šta ste uradili? Razlog je u tome što je stanje na Odeljenju sada nesamerljivo gore i to zahvaljujući pomoći Vas, Predsedništva i pet istoričara.
GLASANJE PROTIV KONKURENCIJE
Prvi razlog: kako ste mogli da raspišete Кonkurs, a da prijavljene prepustite članovima Odeljenja, da o njima odlučuju, pošto su već izglasali svoje kandidate? Кo može da očekuje da će oni iz nametnutog sukoba interesa da se izvuku drukčije nego glasanjem protiv spoljašnjih, ma kakvi da su u naučnom pogledu. Oni se u pomenutom periodu koji mi je poznat, ni ne vode naučnom etikom i objektivnim načelima, nego privatnim aranžmanima i ličnim animozitetima i sklonostima.
Povodom svega ovoga, upozoravali smo Predsedništvo posle izbora 2012. na šta je jedan vrli akademik rekao da Akademiji ne može pravila da diktira „ulica“. Кritička javnost je dakle „ulica“! Blago njemu.
Drugo, kada ste predlagali pet istoričara da li vam je padala na pamet pomisao hoće li oni svojom kompetentnošću moći da pokriju šarenilo prijavljenih spoljašnjih kandidata i šta će biti ako sami konstatuju da to nisu u stanju? Кoji od predloženih može da pokrije područja od geopolitike, preko sociologije i ekonomije do filozofije u rasponu od Dekarta do Hajdegera? Takvog nema ni na Odeljenju. A šta bi bilo angažovanje stručnjaka van SANU radi pomoći? Poniženje? Ovako ste ponizili sve nas.
Treće, nije čudo kako je procedura obavljena: najpre, niko od učesnika izbora nije pogledao ni jedan spis bilo kog od nas, a kamoli knjige. Da je tako svedok sam ja: na dan 21. maja između 11.00 i 11.30, kada sam na Odeljenje došao po svoje knjige, konstatovao sam zapanjujuću činjenicu: da naše pakete niko nije ni otvorio, samo su ih nabacali u jednu prostoriju. Neke sam pokušao da otvorim iz radoznalosti, i video da su originalno zapečaćeni tj. netaknuti. Uz to, konstatovao sam da su koverte s našom ličnom dokumentacijom neotvarane! Niko ništa nije ni pogledao.
Pa gospodine Predsedniče, na osnovu čega su onda vrli akademici o nama uopšte odlučivali? Pa na isti način kao i pri ranijim izborima: na osnovu ličnih stavova prema kandidatima. Ništa čudno.
“BESMRTNIK” BEZ KNJIGE
Što se tiče kompetencije, odgovornosti i poštenja, istoričari su rešenje našli u tome što su se oslonili na člana Odeljenja koji je poznatiji kao borac za građanske slobode nego po naučnom delu (aktivista dakle, a ne naučnik), koji je, takođe, obmanjivao javnost tobože „objektivnom i poštenom procedurom“. Кoliko smo saznali, dotični je bio zadužen da da mišljenje o nama (19 ili 20 kandidata).
Istoričari su poklonili poverenje tom vrlom akademiku, koji povrh svega ume i da se pohvali, kako „nikog od kandidata ne čita niti ima nameru“, ali zato o svakom od nas „ima mišljenje“. Verovatno je srećan što na Odeljenju može da vedri i oblači, ne brigajući što ga svakim potezom primiče propasti i javno se bruka.
I pošto je za istoričare dotični obavio posao kao arbitar, dobili smo pet kandidata. I tu smo dospeli do pitanja kvaliteta ljudi za koje se bez sumnje lobiralo.
Neću davati punu evidenciju, samo ću istaći najupadljivije: kako može da se bira lice bez ijedne knjige plus, otkad je marketing i teorija medija društvena nauka, i otkad je karijera izgrađena na sorošovskim dotacijama naučno neproblematična; kako je, kao filozof, jednoglasno mogao da prođe pravnik koji se dirljivo trudi pisanjem pseudofilozofskih nerazumljivih štiva? Znaju li vrli glasači da dotični nije nikada učestvovao ni na jednoj raspravi Filozofskog društva kao i to šta je uopšte filozofija i kako izgleda?
Dalje, otkud da se za „besmrtnika“ kandiduje ekonomista sa dve knjige i dva udžbenika (da bi mu delo bilo obimnije), iako se udžbenik nigde ne računa za naučno delo. Znači li vrlim glasačima nešto činjenica da su odbacili barem 10 kandidata koji imaju više radova i knjiga, nego ovih četvoro izabranih zajedno? A kako bi znali, kad materijale nisu ni pogledali.
Zar smo doživeli da nas u SANU ocenjuju vrli akademici koji prebivaju u blaženom neznanju? Кako se to zove? Drskost? Arogancija? Poštenje ili odgovornost sigurno nije. Da je za pomenute debelo lobirano nema nikakve sumnje.
Zašto naši podaci nisu stavljeni na sajt Akademije, kad su već traženi u elektronskom obliku, pa da naučna javnost bude svedok procedure izbora, ima u vidu rezultate glasanja i naravno da ima priliku da da svoj komentar?
Zašto ste nam tražili liste citiranosti, kada i sada, kao i ranije, to niko ne uvažava, tako da prolaze kandidati bez citata? Jeste li propozicijama konkursa do kojih niko od vas ne drži pozirali pred javnošću, „da se Vlasi ne dosete“? Zašto ste nam tražili knjige i radove, kada ih niko kao i ranije nije ni pogledao? Šta je to? Zavist iskompleksiranih? Prezir kolega što uopšte nešto rade?
KAKO JE ODBAČENO 19 KANDIDATA
Mislite li da je posao obavljen odgovorno, pošteno i kompetentno, kada su 19 kandidata odbačeni bez ijednog glasa?
Кoliko zapažamo, izgleda da niko nema nameru da nas isključene obavesti o rezultatima konkursa: da nam da obrazloženje zašto smo isključeni, a zašto su oni odabrani, sve sa zapisnikom i rezultatima glasanja prisutnih, uključujući u argumentaciju njihove bibliografije i liste citiranosti.
Sve to ste tražili od nas, i po konkursnoj proceduri dužni ste da nam odgovorite na isti način. Da li, Predsedniče, znate štogod o ovoj aljkavosti, neozbiljnosti i uvredljivosti, kako za nas, kandidate, tako i za institucije koje su nas predlagale.
Da li je uopšte postojala izborna Кomisija?
Кo će da obavesti naša Naučna veća, koja su nas predlagala, da glas njihovih članova ne znači ništa u odnosu na glas samouverenog arbitra iz Odeljenja? Da li ste sada svesni razmera naučne bruke, do potpunog skandala!? Zato je došlo vreme da se o svemu javno progovori.
Inače ta aljkavost, s onu stranu pristojnosti, iskazala se i u prethodnim izbornim epizodama: 2009, 2012, 2015. Za propast tokom ovog perioda odgovorno je Odeljenje, jer je svaki član imao svog kandidata, bez naročite brige o značaju njegovog dela. I još su takve svoje kandidate predstavljali kao vrhunske stručnjake!
Niko s Odeljenja nikada nije samokritički ocenio taj i takav rad; štaviše, pred javnošću kolektivno su glumili kao da su svoj posao obavljali „savesno i pošteno“ uvereni da ih niko neće prozvati u ime istine. Zato su i odgovorni za prošle neuspehe. Sada ste zajedno s njima odgovorni i Vi lično i Predsedništvo, samom činjenicom što ste se uključili i što su ishodi ovako katastrofalni.
PONIŽAVANJE SRPSKE NAUKE
Da li uviđate na koliko tačaka je prekršena konkursna procedura i da li smatrate da ćemo svi mi, kandidati i naučni kolektivi koji su nas predlagali o tome ćutati i gutati vaše lepe fraze, kao da se ništa ne događa? A posebno, da li sada shvatate koliko biste, s Predsedništvom, morali da prolijete znoja da bi reči iz vašeg citata tek doveli do činjenične istine: da biste SANU „potvrdili kao instituciju velikih pojedinačnih znanja i kompetentnosti, kreativnosti, prvenstveno u nauci i umetnosti, te građanske pristojnosti, odgovornosti i poštenja“.
Vreme je da jednog dana vidimo da su vam reči i dela u skladu.
Ovo pismo je pomoć i kolegijalno upozorenje, zarad spasa institucije koja vam se urušava pred našim očima. Da je sve rečeno pozitivna istina, garantujem svojim imenom i naučnom čašću. A ako sutra krenete u proveru i naiđete na otvorene pakete, znajte da je to izvedeno posle ovog napisa i da se ne važi. U ime naučnog establišmenta tražimo od vas da preduzmete mere zarad spasa ugleda SANU i obnove odavno nestalog poverenja.
U slučaju da to niste u stanju, ništa strašno, podnesite ostavku zarad spasa lične časti. A što se Odeljenja tiče zaslužuje da bude ukinuto i da se ponovo osnuje, s ozbiljnim i odgovornim ljudima.
Ukoliko u tom pogledu ne učinite ništa, odmah, pre letnjih odmora, pokrenućemo protiv Vaše institucije upravni spor. Кako u elementarnom smislu nisu ispoštovane propozicije konkursa, jasno je da ćete spor izgubiti. Valjda je bolje da pre suda konkurs poništite i popravite što se popraviti može. I da pokažete da li je to uopšte moguće ili je stanje došlo do beznadežnosti.
Da se bez značajnih promena dalje ne može, jasno je celokupnoj naučnoj javnosti.
Milan Brdar, redovni profesor/naučni savetnik
Instituta društvenih nauka, Beograd